Geopolitika-pojmovi

September 15, 2017 | Author: Elvis Kicic | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Pojmovi iz predmeta Geopolitika...

Description

1.STRATEGIJA (grč. strategia) etimološki podrazumjeva vođenje vojske (stratos – vojska + ago – vodim), a slobodnije, upotrebu oružanih snaga u ratu. Danas se pojam strategije upotrebljava u mnogim oblastima života, pa i u svakodnevnom govoru, u smislu generalnog programa zadataka i dugoročnog djelovanja u određenoj oblasti. U tom smislu govori se o strategiji privrednog razvoja, strategiji razvoja energetike, strategiji tehničkog i tehnološkog razvoja, strategiji razvoja sistema obrazovanja i slično. Ipak, pojam strategije je najčešće u upotrebi u oblasti vojnih nauka, kao sistem naučnih znanja i vještina o pripremanju i vođenju rata kroz upotrebu sile radi ostvarivanja političkih, ekonomskih ili vojnih ciljeva. Strategija je sukob dviju volja, dva ili više interesa, politika, političkih vlasti, političkih interesa, država, nacija, klasa pa čak i pojedinaca (Iran-Irak), tj. strategijom se slijedi put do cilja. Strategija je najveća vještina očuvanja nacionalnog interesa države. Strategija se bavi sredstvima a ne ciljevima tj. kako i na koji način upotrijebiti sredstva da bi se mogao ostvariti cilj (što je stvar politike). Strategija je stvarna djelatnost. Ona predstavlja jednu vrstu komunikacije između subjekata (stratega) s ciljevima (objektima), procjenjivanje i regiliranje vlastitog ponašanja pri izboru pravca, oblika, metoda i sredstava u smislu poželjnog rezultata u ostvarivanju svojega cilja ili neostvarivanju cilja i interesa druge strane u sukobu. 2.GLOBALNA STRATEGIJA je strategija koja pokriva sve razine, područja djelovanja, koncepcijsku i organizacijsku razinu. Globalnu strategiju čini više nacionalnih polistrategija. Globalna strategija je proizvod razvoja i usavršavanja nuklarnog oružja i njegove sveukupne moći. Četiri elementa čine globalnu strategiju: vojni, politički, ekonomski i diplomatski. Sa stanovišta rata i države startegija se smatra uvijek jedinstvenom – cjelovitom jer su jedinstveni ciljevi koje treba da ostvare. To je u stvari opšta – globalna strategija ili nacionalna. 3.POSEBNA STRATEGIJA je izvršna i neposredna, stvarna i operativna. Posebnu strategiju čine vidovske startegije KoV, RM, vazduhoplovstva i one su odraz geostrategijskog položaja zemlje. 4.VOJNA STRATEGIJA je naučna disciplina vojnih nauka i grana ratne vještine koja se bavi teorijom i praksom i najkrupnijim problemima pripremanja i vođenja oružane borbe kao bitnog sadržaja rata, istovremeno, to je praktina djeltanost najvišeg vojnog rukovodstva u pripremanju i vođenju oružane borbe. Vojna strategija iznalazi najpovoljnija rješenja u kombinovanju OS na kopnu, moru i vazduhu sa ciljem vođenja i zaštite od rata. Vojna strategija se ne bavi samo vojnim problemima rata. Ona izučava i uvažava sve aspekte rata od uticaja na oružanu borbu. 5.TOTALNA VOJNA STRATEGIJA je teorija i praksa kojom se služi državna vlast u ratu i uključuje u sebe opću strategiju u vojnom području koju vode pojedinci vođe svih vojnih snaga. Totalna strategija obuhvata sve strategije sa stanovišta države i rata i u uskoj je vezi sa totalnim ratom i nuklarnim oružjem. Određuje zadatke vojnoj, političkoj i ekonomskoj strategiji, insistira na angažovanju svih raspoloživih snaga i sredstava i na vođenju rata u svim oblastima društvenog života. Za takvu strategiju opredjeljuju se sve zemlje koje se suprostave agresiji velikih sila. Sinonim joj je opća strategija. 6.OPERATIVNA VOJNA STRATEGIJA je praktična primjena i upotreba vojnih snaga u ostvarivanju cilja OS koje stavlja u funkciju civilna politička vlast. Npr. SAD i NATO – djelovanje (Irak, BiH i Balkan – širenje NATO-a ka jugoistočnoj Evropi). 7.GEOSTRATEGIJA predstavlja skup određenih geografskih i strategijskih činioca koji opredjeljuju položaj neke države ili regiona. Ti faktori – činioci su veličina i oblik teritorije, reljefne, hidrografske i klimatske karakteristike, položaj u odnosu na susjede, vojne blokove i njihove vojno-strategijske interese. 8.GEOPOLITIKA u historijskom smislu je tvorevina militarizma, oružja i rata. Rodno tlo geopolitike je Njemačka. Geopolitika primarno vodi porijeklo iz političke geografije. Geopolitika je instrumentalizacija znanosti. Kao naučna i politička koncepcija utemeljuje se na konzervativno-teorijskom uvjerenju da određeni geografski činioci, osobito teritorija, klima i dr. presudno utiču na političku organizaciju društva i formiranje oblika države. Uvjerenje da između države, prostora i naroda koji na tom prostoru živi postoji nerazlučivo organsko jedinstvo razvijali su tokom XX stoljeća Šveđanin R. Čelen, Englez H. Makinder, 1

Amerikanac A. Mehen te osobito Nijemci F. Racel, O. Maul, K. Haushofer i dr. iz čijih se učenja razvila teorija "Lebensrauma" (v. životni prostor) kao prava većih i jačih naroda da osvajaju tuđu teritoriju i podjarmljuju manje i slabije a koje su osobito prakticirali nacionalisti i fašisti u Drugom svjetskom ratu. Geopolitička stajališta su dijelom ugrađena i u velikosrbijanski koncept po kojem je izvršena agresija na R BiH, pod geslom "svi Srbi u jednoj državi". Nijemac F. Racel je jedan od osnivača geopolitike. H. Mekinder britanski kartograf je jedan od najpoznatijih tvoraca geopolitike. On je predvidio raspadanje britanskog carstva, a također je predvidio silu u nastajanju u Evropi a to je Njemačka. On je na početku XX vijeka imao mišljenje da Britanija treba naći prijatelja, prijateljsku državu na istoku koja će se suprostaviti prodoru Njemačke na istok, a to je po njegovom mišljenju Srbija. Takvu politiku je vodila i V. Britanija i u ratu u BiH sve do dolaska T. Blera na mjesto premijera. H. Mekinder je prvi u ovom vijeku započeo raspravu o pojmu evroazijske "temeljne oblasti" i kasnije pojmom "središnje zemlje" kao vitalne odskočne daske za zadobijanje dominacije nad kontinentom. On je popularno iznio svoj pojam središnje zemlje čuvenom izrekom: Ko vlada istočnom Evropom taj komanduje središnjom zemljom; ko vlada središnjom zemljom taj komanduje svjetskim ostrvom; ko vlada svjetskim ostrvom taj komanduje svijetom. Nijemac Karl Haushofer je bio potpuni zaljubljenik u političku geografiju. On je 1907. godine impresionisan razvojem Japana otišao u Japan, posvetio se proučavanju japanske vojske i države i napisao knjigu "Veći Japan". Odlukama Versajskog ugovora poslije Prvog svjetskog rata Njemačka je poražena i ponižena, čak nije mogla imati ni svoj generalštab OS. Haushofer sa grupom generala i naučnika formira ilegalni generalštab u sjeni. Oni i nehtijući pripremaju novu kataklizmu u svijetu. Osnovni principi njemačke geopolitike su:  Lebensraum (v. životni prostor), politika njemačke nacije za životni prostor, tj. da Njemačka gospodari čitavim životnim prostorima gdje god su Nijemci imali uticaj kroz kulturu ili bilo šta drugo, prodor Njemačke na istok.  Autarhija, samodovoljnost, biti dovoljan sam sebi, podmirivanje svih sopstvenih potreba privrede i države samo iz vlastitih izvora i kapaciteta i stvaranje potrebnih zaliha. Ovo je najlukaviji element geopolitike. Poslije Prvog svjetskog rata stvarane su zalihe, velike robne rezerve koje su uvožene, a nisu ulazile u raspodjelu. Narod nije zna za te zalihe, a njemu je kazano da mora osvojiti životne prostore. To je bile priprema za rat.  Granice, to su samo administrativne linije koji nemogu spriječiti ujedinjenje njemačkog naroda koji živi u više država.  Prednost kopnene snage na pomorskom snagom, težnja Njemačke da kopnenim snagama osvoji "ostrvo svijeta".  Pan oblasti, po Haushoferovom učenju u svijetu ima četiri takve oblasti: panoblasti Amerike – vladat će SAD, panoblasti Evro-Afrike – vladat će Njemačka, panoblasti Evro-Azije – zajednički će vladati Rusija i Indija, panoblasti daleke Azije – kojom će vladati Japan. Osnovni predmet geopolitike je prostor Evro-Azije. Geopolitički igrači sada u svijetu po Bžežinskom su: SAD, Francuska, Njemačka, Kina i Indija, a geostrategijski stožeri su: Turska, Iran, Azerbejdžan, Jermenija i Pakistan, dok geopolitički igrači mogu postati Turska i Iran. 9. NACIONALNA STRATEGIJA je teorija i praksa pripremanja i vođenja rata i oružane borbe jedne zemlje. Nacionalna strategija proizlazi iz konkretnih društvenih, ekonomskih, političkih, historijskih, vojnih i drugih okolnosti. Međutim, nacionalna strategija ne treba shvatiti isključivo kao aktinost kojom se država sprema za rat ili odbranu od istog. Danas taj termin ima puno šire značenje kao teorija i praksa jedne zemlje s kojom ona na određeni vremenski rok u skladu sa trenutnim unutrašnjim i vanjskim uslovima postavlja sebi cilj odnosa prema susjednim državama i svijetu u političkim, ekonomskim i vojnim relacijama. 10.NACIONALNI INTERES je postavljeni cilj kojem jedna država teži. On je vrlo važan za startegijsko mišljenje i njime se bavi strategija. U njemu je sadržan stav države i njenog 2

položaja i odnosa u odnosu na druge države i svijet uopšte. To je ključno pitanje za svaku državu svijeta i on se obično radi u centrima za strateška istraživanja. BiH taj centar još uvijek nema dok Hrvatska i drugi susjedi imaju. Nacionalni interes BiH je očuvanje BiH kao države u povjesnim granicama, a način na koji će se to ostvariti bavi se strategija. 11.NOVI SVJETSKI POREDAK – Dž. Buš predsjednik SAD od 1986 do 1990. godine na zasjedanju Generalne skupštine UN-a je upotrebio termin da je BiH nacionalni interes SAD. Ta interpolacija (umetanje) u sva dešavanja u svijetu je jedan od osnovnih elemenata formiranja novog svjetskog poredka, a taj novi svjetski poredak podrazumjeva liderstvo SAD na čelu svijeta. U Bušovoj administraciji novi svjetski poredak podrazumjevao je prodiranje demokratije i svega američkog na istok, u pravcu islamskog svijeta, tj. jedna unifikacija sa liderstvom SAD. 12.GLOBALIZACIJA to je gubljenje na značaju nacionalnog suvereniteta npr. tendencije da se stvore sjedinjene države Evrope. Ta globalizacija je vrlo važna za BiH, jer je BiH mala država, do sada nije imala nikad svoju vojsku i uvijek je bila jača kao društvo nego kao država. Globalizacija svijeta, ekonomska, politička i finansijska. 13.VESTERNIZACIJA – ovaj termin označava pozapadnjavanje svijeta. 14.SIGURNOSNA ARHITEKTURA je novi termin i riječnik strateških debata, jer se radi o novoj sintagmi, korenspondira sa padom Berlinskog zida i Varšavskog ugovora, te sa nastalom idejom o kolektivnoj Evropskoj sigurnosti. Za implementatora te ideje određen je NATO. Termin sigurnosne arhitekture znači da se gradi nova Evropska sigurnost tj. kuća Evropske sigurnosti. Prvi element u izgradnji ovog termina je "Partnerstvo za mir", i to je prethodni opći okvir gdje će se smjestiti zemlje iz komunističkog doba u kapitalističko razdoblje. To je globalni okvir kojim međunarodna zajednica (SAD i NATO) nastoji da stvori preduvjete da međunarodna zajednica može da sprovede svoju volju bez obzira na odnos pojedinih zemalja (tj. da li žele ili ne pristupiti). Drugi element kojim se "Partnerstvo za mir" nadograđuje je proces primanja novih članica u NATO savez, i sa ovim prijemom NATO će znatno ojačati svoje prisustvo u Evro-Aziji u narednom stoljeću. Prve tri zemlje koje su ispunile uslove za prijem u NATO su Poljska, Češka i Mađarska. To će biti sigurno historijski preokret, zbog toga što te tri zemlje zahvataju jako bitan dio Evrope. Treći element je "Zapadno-Evropska odbrambena zona-unija" koja može da funkcioniše bez SAD, ali to baš i nefunkcionira. Danas postoje protivnici širenja NATO-a na istok i tako Buš smatra da će to širenje dovesti do nesagledivih posljedica. 15.VELIKA ŠAHOVSKA PLOČA prema Z. Bžežinskom je prostor Evroazije koja je još od prije petsto godina, postala centar svjetske moći, zapravo od kada su kontinenti politički počeli da djeluju jedan na drugi. Na različite načine, u različita vremena narodi koji su naseljavali poručje Evroazije dominirali su područjem Evroazije i tako dobijale specijalni status i sticale privilegije najvećih svjetskih sila, jer je Evroazija centar svijeta i onaj ko kontroliše Evroaziju kontroliše svijet. U posljednjim dekadima dvadesetog stoljeća prvi put u istoriji jedna neevropska sila postala je, ne samo ključni arbitar u odnosima među evroazijskim silama, već i najveća svjetska sila, a to su SAD. Evroazija je šahovska tabla na kojoj se nastavlja da vodi bitka za svjetski primat, a ta bitka pretpostavlja geostrategiju – strategijski menadžment geopolitičkih interesa. Po Z. Bžežinskom imperativ SAD je da se ne pojavi ni jedan evroazijski rival koji bi bio u stanju da dominira Evroazijom i da tako konkuriše Americi. 16.PARTNERSTVO ZA MIR osnovo ga je NATO 1994. godine kao odgovor na situaciju nastalu raspadom istočnog vojnopolitičkog bloka i propasti dirigirane ekonomije, u istočnoj i srdenjoj Evropi, gdje je nastao sigurnosni vakum, koji je zahtjevao novi pristup u rješavanju sigurnosnih pitanja na evropskom prostoru, kao i na izraženi interes za širenjem NATO-a na ovaj prostor, a čemu je najveći otpor pružala Rusija. Ovim programom je predviđena tranzicija i provođenje reformi, prije svega, u zemljama srednje i istočne Evrope, u cilju stabiliziranja demokratije, slobodne trgovine, poštivanja ljudskih prava, kao i razvoja novih modela vojne i političke suradnje, a za što je neophodno sigurno okruženje koje, prije svih, može osigurati NATO. Ovim se žele spriječiti potencijalni sukobi među zemljama na evropskom prostoru, te stavljanje 3

oružanih snaga pod civilnu kontrolu. Partnerstvo za mir je nešto labavije od alijanse a čvršće od koalicije, to je u stvari predvorje za ulazak u NATO (one zemlje koje nisu članice NATO-a, treba ih uvući u Partnerstvo za mir što je u stvari gotovo isto). 17.STRATEG u užem smislu strateg je osoba – ličnost koja se bavi izčavanjem i donošenjem strateških rješenja i odluka. U širem značenju to su ljudi koji kreiraju strategij spoznajući razlike prošlog i sadašnjeg stanja.. Oni moraju imati visoke sposobnosti percepcije događanja, interdisciplinirano znanje, kvalitetne i pravovremene odluke. 18.STRATEGIJSKE STUDIJE su specifične studije i obuhvataju različita područja ljudske aktivnosti kao i područja vojne doktrine, strategije i politike u svijetu. Karakteriše je to što one mobilišu, angažuju i zapošljavaju sve naučne fondove prirodnih i društvenih nauka jer znanost je postala prvi rod vojske velikih sila. 19.STRATEGIJSKO MIŠLJENJE – predstavlja integrativnu snagu koja objedinjuje sve izvore znanja i činjenice koje strateg prima u trenutku prosuđivanja o upotrebi metoda i sredstava. Elementi strategijskog mišljenja su: sklonost ka igri, intuicija, stohastika (projekcija budućnosti), interdisciplinirano znanje i povezivanje različitosti itd. Strategijsko mišljenje povezuje u misaonom naporu prošlost, sadašnjost i budućnost. Strategijska analiza i ukupnost strategijskog mišljenja zasniva se na slijdećim načelima: racionalnost, realizam, moralna neutralnost, mir i sigurnost, strategijska projekcija budućih situacija i evolucija međunarodnih odnosa. 20.NUKLARNE STRATEGIJE – to su strategije proizvodnje, upotrebe, smanjenja i ograničavanja nuklarnog oružja zemalja koje ga posjeduju. 21.SDI (STRATEŠKA ODBRAMBENA INICIJATIVA) je plan instaliranja odbrambenog raketnog sistema SAD sa ciljem zaštite od sovjetskog napada nuklarnim raketama (Regan 1986. godine). 22.MANUMILITARIZAM je načelo prisvajanja putem fizičke sile i to se radi i danas. 23.MANUMONETERIZAM je vladavina novca kojeg nema i načelo prisvajanja putem globalne ekonomske moći. MMF je gospodar većine svijeta kojeg je zadužio i od čije kamate živi. 24.POLEMOLOGIJA naučna disciplina koja se bavi proučavanjem vojnih nauka o odbrani i ratu i teorija o ratu i upotrebi sile u međunarodnim odnosima. 25.BLOK je savez dvije ili više država sa zajedničkim ciljem političkim, vojnim i sl. Npr. Sjeverno-Atlanski blok – zapadni i Istočni blok – Varšavski. 26.SAVEZ je sporazum (ugovor) sklopljen između dvije ili više država radi ostvarivanja zajedničkih političkih, ekonomskih ili vojnih interesa (NATO). 27.ALIJANSA je unija između sila zasnovana na međusobnom angažovanju uglavnom na osnovu ugovora (alijansa NATO). Alijansa suprotno od koalicije ne gubi svoj osnovni razlog sa nestankom glavne prijetnje. 28.KOALICIJA je adhok (trenutna - privremena) unija između dvije ili više strana radi realizacije nekog cilja i razdružuje se nakon ispunjenog cilja. (npr. Antanta, antihitlerovska koalicija, koalicija za rat protiv S. Huseina i dr.). Udruživanje političkih partija radi ostvarenja nekog programa ili stvaranje koalicione vlade. 29.NATO (SJEVERNOATLANSKI SAVEZ) je vojnopolitički savez, koji je ustanovljen 1949 godine, a pristup su mu potpisale u Vašingtonu vlade SAD, Kanade, Velike Britanije, Francuske, Italije, Belgije, Holandije, Norveške, Danske, Islanda, Portugala i Luksemburga, a kome su se pridružile 1952 godine Grčka i Turska, a 1955 godine Njemačka, te 1982. godine Španija. NATO je formiran u specifičnim postratovskim okolnostima, kao odgovor na novonastalu društvenopolitičku situaciju, u Evropi i svijetu, u kojoj je bio znatno izmjenjen ukupni odnos snaga, pozicije i moći velesila, posebno evropskih, te pojačano polariziranje odnosa između kapitalističkog i komunističkog svijeta, koje je rezultirao uspostavom stanja, poznatog pod imenom hladni rat. Pri ovome je bila prisutna stalna prijetnja i strah od komunističke i sovjetske opasnosti, koja je rezultirala uspostavom snažnih vojnih potencijala, koji su imali zadatak zaštite Evrope, uz podršku SAD, od ovih opsanosti, pokrivajući širok prostor Sjeverne Amerike, zemalja sjeverne, zapadne i južne Evrope, te Atlantika i Sredozemnog mora. Strateška koncepcija NATO-a je bila, prije svega, koncepirana na nuklarnoj moći SAD i evolirala je u saglasnosti sa razvojem, jačanjem ekonomske moći i specifičnim interesima 4

zemalja članica, kao i ukupnim međunarodnim kretanjima. Poslije raspada Varšavskog pakta, uživajući novonastalu političku situaciju i odnose snaga u međunarodnoj zajednici, saveznici su utvrdili osnove novog koncepta NATO-a u Rimu 1991 godine. U konceptu se daje prioritet političkim sredstvima i dijalogu, te izgradnji kolektivnog pristupa evropskoj sigurnosti i stabilnosti, uz zadržavanje strateške ravnoteže u Evropi. Savez je profiliran tako da ima odbrambeni karakter, pri čemu nijedna članica nema povlašten položaj. Posebna važnost je data kontroli naoružanja, kao i smanjivanju količina svih vrsta naoružanja. U cilju realizacije ovih principa, te stvaranja preduvjeta za efikasniju suradnju sa neutralnim zemljama, te državama centralne, južne i istočne Evrope, formiran je Sjevernoatlanski savjet za suradnju. Koncept NATO-a, definiran u Rimu, dograđen je u Briselu, gdje su razmotreni načini sprječavanja međunarodnih kriza i konflikata, te uvedena mogućnost upotrebe vojnih sredstava, kako bi se postigli željeni ciljevi, tj. ostavljena je mogućnost vojnog arbitriranja u Evropi. Posebno je tretirana izgradnja stabilnosti u istočnoevropskim zemljama, uz potvrdu principa da je savez otvoren za članstvo ostalim evropskim državama. Civilne i vojne strukture NATO-a su:  Sjevernoatlanski savjet – NAC je političko tijelo koje donosi najvažnije odluke, a čine ga stalni predstavnici zemalja članica, a odluke se donose konsensusom.  Sjevernoatlanski savjet za suradnju – NACC je utemeljen u decembru 1991 godine sa zadatkom uspostave dialoga i suradnje sa zemljama koje nisu članice NATO-a, prvenstveno sa zemljama centralne i istočne Evrope.  Komitet za planiranje odbrane (Komitet za stateško planiranje) sačinjavaju stalni predstavnici svih zemalja članica NATO-a i bavi se isključivo poslovima odbrane i problematikom vezanom za kolektivno strateško planiranje, određujući osnovne okvire i pravce djelovanja.  Grupa za nuklarno planiranje predstavlja najodgovornije tijelo za konsultiranje o svim pitanjima i sigurnosnim aspektima vezanim za nuklarne efektive.  Generalni sekretar vodi zasjedanje NATO-a, koordinira njegovim aktivnostima i istupa kao glasnogovornik ove organizacije. Bira se iz redova istaknutih političara zemalja članica NATO-a.  Internacionalni personal se angažira iz svih zemalja članica, popunjavajući različite institucije unutar NATO-a.  Vojni komitet je vrhovno vojno tijelo NATO-a, u čiji sastav ulaze stalne vojne misije zemalja članica, kao i zapovjednici štabova armija zemalja članica, čiji je zadatak davati savjete i preporuke političkim institucijama iz domena zajedničke odbrane.  Zajednička vojna struktura (NATO zapovjedništva i štabovi) je pod kontrolom i rukovodstvom političkih struktura i ima zadatak osigurati organizacijske pretpostavke za odbrane svake od zemlja članica od bilo kog vida prijetnje ili agresije. NATO ima dva savezna zapovjedništva i to:  Savezno zaposjedništvo za Evropu (ACE) čiji je zadatak odbrana teritorija od sjevernih dijelova Norveške do južne Evrope, uključujući cijeli Mediteran, tj. od Atlantske obale do istočnih granica Turske, nalazi se pod zapovjedništvom Vrhovnog saveznog zapovjedništva Evropa (SACEUR).  Savezno zapovjedništvo Atlantik (ACLANT) pokriva područje od Sjevernog pola tropskog pojasa i od obale Sjeverne Amerike do obala Evrope i Afrike, uključujući Portugal, ali ne i Britaniju, a podređeno je Vrhovnom zapovjedništvu Atlantik (SACLANT). NATO snage su podijeljene na tri kategorije: snage reakcije; glavne odbrambene snage i dopunske snage – snage rezerve. 30.VARŠAVSKI UGOVOR, 1955 godine a na osnovu sporazuma iz 1953 godine formira se zajednica zemalja potpisnica Varšavskog ugovora (DDR, Albanija, Poljska, Bugarska, Mađarska, Rumunija, Čehoslovačka i SSSR). 1968. godine savez napušta Albanija. 1991. godine došlo je raspada Varšavskog ugovora. 31.GVOZDENA ZAVJESA, Čerčil upotrebio kao izraz za odnos između istoka i zapada. 5

32.HLADNI RAT je oblik neoružane borbe, pretežno između antagonističkih blokova ili pojedinih država sredstvima ideološko-propagandnog pritiska. Od Drugog svjetskog rata sve do 1991. godine, (NATO – Varšavski blok). 33.SUPER SILA je država koja ima apsolutnu dominaciju nad drugima jer posjeduje NHBO, kao i druge vrste dominacije,političku, ekonomsku, vojnu i sl.(SAD,Kina,Rusija itd.). 34.STRATEGIJA OGRANIČENOG SUVERENITETA, velike sile a prije svih SAD direktno utiču na novi svjetski poredak težući za stvaranjem malih državica, pojavljujući se kao zaštitnik i tvorac istih te indirektno utiče na sistem uređenja, politiku, ekonomiju, diplomatiju i sl., što u stvari znači da te države nisu u pravom smislu suverene već grade se na ograničenom suverenitetu. S druge strane ono što se do sada smatralo ugrožavanjem suvereniteta to više nije značajno (sjedinjene Evropske države bez granica, zajednička moneta i sl., a to je ograničeni suverenitet). 35.MULTILATERALIZAM (svestranost) je vrsta ukupnih odnosa između država (nacija, naroda, klasa, političkih partija i sl.) što se odražava na jedinstvenost djelovanja. 36.OBOSTRANI MULTILATERALIZAM perdstavlja vrstu odnosa između SAD i UN, kada je u pitanju rješavanje multilateralnih kriza u svijetu. Administracija B. Klintona smatra da treba osigurati američki angažman u nekim krizama pod pokroviteljstvom UN, a u pojedinim djeluju bez saglasnosti UN (selektivni multilateralizam). 37.SELEKTIVNI MULTILATERALIZAM (selektivno znači jedno po jedno) je slučaj kada SAD samostalno rješavaju neke krize u svijetu. Vrlo često se u praksi obostrani pretvara u selektivni multilateralizam. Ako SAD žele da intervenišu u Libiji onda one traže konsultacije sa UN, tako da one neće biti agresor. SAD obezbjeđuju finansijsku potporu za angažman UN na rješavanju pojedinih slučajeva. SAD vode jednu vrstu izolacionizma, tj. predvodnik su u rješavanju pojedinih kriza, ali ne žele poslati svoje trupe (samo avioni). SAD još uvijek ne prihvataju da u bilo kojoj krizi u svijetu neko drugi komanduje njihovom armijom. 38.PRAGMATIČNI INTERNACIONALIZAM, je fokusiran u decembru 1994 godine od strane Ričarda Gardnera. Gardner je želi da objasni strategiju Klintonove diplomacije i to je treći kolosjek između izolacionizma i globalnog militarizma (pokušaj da se omogući i drugim članicama NATO-a da iznesu svoje stavove). Ipak, Gardenr smatra da je Amerika velika sila koja ne treba da pita nikoga za nešto. 39.MISIJA je delegacija sastavljena od predstavnika jedne država, oružanih snaga ili određeni vojni starješina (vojna misija) upućuje drugoj državi, oružanim snagama druge države, radi uspostavljanja ili razvijanja postojećih odnosa. Može biti privremena ili stalna u vidu predstavništva (vojno predstavništvo). Formiraju se i upućuju u različitim situacijama i u različite svrhe (misija dobre volje, humanitarna misija, posrednička misija itd.). 1992 godine od strane kongresmena Sama Nana pokrenuta je debata o misiji, organizovana je komisija koja je podnijela izvještaj kongresu. Komisija je taj svoj rad bazirala na sve većim kritikama "boten apa", izvještaj iznešen u maju 1995 godine. U izvještaju je iznijeta teza interarmijska kompetentnost tj. neslaganja u stavovima među pojedinim državamapredstavnicima. 40.NEPOPUSTLJIVA ISTRAJNOST MISIJE (Mission swing), slučaj kada nema prekida misije dok se ne ostvari cilj. Izjava Entoni Lejka "nema povlačenja dok se ne ostvari cilj" (BiH). 41.POSTEPENA TRANSFORMACIJA MISIJE (Mission creep), nakon kraha misije u Somaliji SAD povlače nove poteze u transformaciji misije i preciznom definisanju. Trajanje operacije mora biti tačno utvrđenog cilja i vremena i u funkciji nacionalnog interesa SAD, kriteriji kojim se fiksira kraj misije moraju biti realni. Prava vrijednost misija na Haiti. 42.SUKOB CIVILIZACIJA je jedan od najbitnijih termina američke države pojavio se 1993 godine. Samuel Hantington harvardski profesor je napisao knjigu "Sukob civilizacije" i "Novi svjetski poredak", gdje navodi da nema više ratova koji su izazvani dosadašnjim klasičnim uzročnicima (teritorija, lukavstvo i sl.), već da će se ratovi voditi zbog različitih pogleda na svijet. On navodi osam civilizacija između kojih je moguće da dođe do sukoba, pa navodi kako je moguć sukob između zapadne i istočne civilizacije (islamske). U mnogim elementima ova knjiga ima geopolitičkog naboja, što znamo da je uvijek instrument vladajuće strategije. 6

Vlada Bila Klintona nije pristala da svoju strategiju bazira po Hantingtonovim stavovima koji je inače predstavnik tvrdokorne republikanske desnice. Administracija Bila Klintona je potpuni zagovornik dijaloga civilizacija, nacija i sl. 43.TEMELJNA REVIZIJA (Bottom-Up-Review), iskovan je u kabinetu Lesa u oktobra 1993 godine, pod ovim terminom pokušana je temeljna revizija vojnog budžeta SAD. Obzirom da je Amerika trenutno jedina sila u svijetu revizija je neophodna jer je do sada budžet građen na bipolaritetu tj. odnosu između dvije super sile. Ona je podrazumjevala uglavnom finansijsku restrikciju. Trebalo je stvoriti solidne finansijske izvore koji bi omogućili rješenje srednjih konflikata koji su sada bili uglavnom opasnost za SAD. Za budžet 1999 godine SAD su uzele pretpostavku dva regionalna konflikta za djelovanje Irak i Sjeverna Koreja i to da bi Amerikanci djelovali sami, te u tom smislu izvršena je procjena potreba: koliko armijskih divizija (4-5); mornaričkih divizija (4-5); eskadrila aviona (10); teških bombardera (100); brodova-nosača aviona za specijalne operacije (4-5); aktivnog ljudstva; rezerve itd. Američki kongres nije odobrio taj budžet jer su male restrikcije i očekivano je da snage budu puno kvalitetnije i mobilnije koje bi obezbjedile ozbiljne sigurnosne krize. 44.ŠIRENJE (enladžment) je glavni geostrategijski koncept administacije predsjednika Bila Klintona, sasvim različito od Hantingtona. Entoni Lejk je najzaslužniji za bombardovanje srpskih položaja i prekid rata u BiH zajedno sa Merlin Olbrajt i Zbignjevom Bžežinskim. Ova politika enladžment je za širenje, a u popunoj suprotnosti sa izlolacionizmom kakvu su prije nekada zagovarali neki američki predsjednici. U septembru 1993 godine E. Lejk je uspostavio koncept enladžment, a nasuprot enladžmenta je zatvaranje. U drugom mandantu Klinton je E. Lejka predložio za direktora CIA, ali nije prošao zato što su ga optužili da je znao da Iran šalje oružje u BiH, a on je to stvarno znao. To širenje predstavlja novu praksa savezništva. SAD podrazumjevaju da je njihovo učešće u mirovnim operacijama uvijek iz vazduha, a ne sa zemlje, naravno dok se sukob ne završi. Unutar tog enladžmenta postoje zone američkog strateškog interesa:  Prva zona zemlje: Sjeverna Amerika, Evropa i Japan.  Druga zona zemlje nuklarnog naoružanja.  Treća zona zemlje koje su mogućnosti da stvaraju veliki broj izbjeglica. Entoni Lejk smatra da postoje reakcione zemlje prema kojima SAD trebaju da budu zatvorene (npr. Irak i Iran). Enladžment je jedna adhok trenutna strategija, tj. ne može se unaprijed znati šta i kako. 45.NERATNE VOJNE OPERACIJE, prema priručniku za rat armije SAD one podrazumjevaju operaciju evakuacije neboračkog ljudstva, kontrolišu naoružanje u cilju sprječavanja proboja limita, podrška civilnim vlastima u rješavanju sukoba, humanitarne podrške u slučaju klimatskih katastrofa u inostranstvu, vojna podrška u davanju pomoći kroz naoružavanje, kredite, izgradnje trajnog mira u smislu stvaranja demokratskih vlada i ekonomskih tržišta (pis bilding), podrške operacije protiv droge, transfer opreme, demonstracije sile da bi se uticalo na druge vlade, podrška pobunama i ustancima. U ovim operacijama SAD moraju biti limitirane samo na ciljeve, sve u sferi nacionalnog interesa. 46.MIROVNE OPERACIJE uglavnom vežemo za UN što podrazumjeva akciju organizovanu i izvedenu od strane jedne ili više članica UN, a pod pokroviteljstvom UN sa ciljem uspostavljanja mira u određenom kriznom području. 47. PISMEJKING (PEACEMAKING) je diplomatska akcija gdje se konflikt pokušava rješiti mirnim putem (Vens-Ovenov plan, Vens-Stoltenbergov plan u BiH). 48.PISKIPING (PEACEKEEPING) je mirovna operacija koja podrazumjeva ograničeno vojno angažovanje s ciljem supervizije prekida vatre, dakle glavni cilj je nadgledanje vatre i sklapanje mira među svim stranama (u BiH su to djelimično predstavljale snage UNPROFOR-a). 49.PIS INFROSEMENT (PEACEENFROCEMENT) to je najrobusnija mirovna operacija koja podrazumjeva upotrebu sile da bi se jedna ili sve strane u sukobu primorale na mir. U BiH su to bili kombinovani udar snaga za brzu akciju na Igmanu i vazdušni udar na srpske komunikacije, snage AJFORA.

7

50.PISBILDING (PEACEBUILDING) to je mirovna operacija koja podrazumjeva učešće mirovnih snaga u rekonstrukciji infrastrukture zemlje koja je bila u ratu. U BiH su to snage SFORA. 51.MULTINACIONALNE INTERARMIJSKE SNAGE (COMBINED JOINT TASK FORCES – CJTF) to su kombinovane snage koje su multilateralne i sposobne su da djeluju unilateralno. Predložene su od Lesa Espina a formalno od saveznika prihvaćene u junu 1996 godine. Ovo je jš uvijek teorijski jer postoji temeljni sukob unutar NATO-a između SAD i Francuske, a osnovni razlog nesporazuma između SAD i Francuske je komandovanje tj. ko treba da bude komandant savezničkih snaga u Evropi, pogotovo komandant južnog bojišta u Evropi, a na čije komandno mjesto žele da dođu i Amerikanci i Francuzi. Zbog ovog nesporazuma Francuska je pod vodstvom De Gola istupila iz NATOa. Osnovne postavke CJTF vode iz opšteg koncepta reformi NATO-a i iz novih strateških postavki ustanovljenih u Rimu 1991 godine. Osnovni cilj ove nove adaptacije NATO-a na izmjenjene svjetske uslove je da obezbjedi nekoliko kriznih žarišta u isto vrijeme, a u isto vrijeme da obezbjedi snage koje će smirivati žarišta. Neki koncept CJTF je uslovno primjenjen u BiH, ali ipak u BiH je bila vojna intervencija. Ovaj koncept CJTF je proizašao i iz želje Evrope da ima određenu samostalnost, tj. stub odbrane. Američka zamisao je da se treba osnovati jedan permanentni štab u svim rejonima i taj permanentni komandni štab bi bio iznad svih štabova. Ovdje se izašlo u susret evropljanima pa je rečeno da taj komandant može biti evropljanin s tim da Amerikanci imaju operativni uvid. 52.IZLAZNA STRATEGIJA (Exit strategy) podrazumjeva učešće OS SAD u cijelom svijetu sa prethodnim jasnim stavom američkog kongresa o vremenu angažovanja njihovih OS. Ovaj termin je vezan za posljedice vjetnamskog rata, a djelimično su ga porodili i mirovni pokreti iz šesdesetih godina. Poslije vjetnamskog rata SAD razmišljaju kako u budućnosti angažovati snage vani, a da se istovremeno donese odluka o antiangažmanu – povlačenju. Strategija izlaza svoj pravi oblik dobija u Klintonovoj administraciji. Nakon Somalijskog kraha američka administracija je razmišljala o povlačenju. Predsjednička direktiva 25 takođe razmatra uslove pri kojima američke snage izlaze iz konflikta. Dva su elementa koja određuju izlaznu strategiju:  Trajanje operacije mora biti u funkciji jasno utvrđenog cilja, s njim je određeno trajanje operacije.  Kriteriji kojim se fiksira kraj operacije moraju biti realni. Svoju pravu upotrebnu jasnu vrijednost je imala u intervenciji američke administracije na Haitiju. Velike debate vođene su u kongresu o BiH kada se radi o izlaznoj strategiji jer je jedan dio kongresmena bio protiv američkog angažmana u BiH. Angažmanom američkih trupa u BiH je exit strategy. Entoni Lejk je autor primjene u exit strategytj. Nema povlačenja dok se ciljevi ne realizuju. 53.PROPALA DRŽAVA (Failed state) – ovaj termin ušao je u diskusiju 1990.god. Teoretičar rata Martin Ran Kravel početkom ove decenije je konstatovao da su većina ratova od 1945.god. pa na ovamo bili civilni ratovi, a da je u 80 i 90 godine došlo do pojave geopolitičkog fenomena, a to je urušavanje i kolaps država i taj kolaps država dominira kao politički fenomen na kraju ovog milenija. Šta sad raditi sa tim neuspješnim državama? Zaključak je da se puste da se dalje konfrotiraju da bi to moglo dovesti do novih regionalnih sukoba, pa se zato treba angažovati, npr. u BiH u početku humanitarna operacija a kasnije u avgustu 1995 godine vojni angažman. Npr. Somalija, Liberija, Afganistan, BiH, Cejlon. Zahvaljujući tome što se BiH nalazi u Evropi, sa BiH je odlučeno da se pokuša konstituirati kao jedna uspješna država. 54.BUNTOVNA DRŽAVA predstavlja opasnost po vitalne interese SAD i demokratske procese u Evropi. Ovaj termin je potrošen i ne postoji više u terminologiji strategije SAD, dok se pojavljuju termin zemlje sa unutrašnjim protivrječnostima koje mogu predstavljati opasnost u regionu. U tu kategoriju je smještena jedino Sjeverna Koreja. Inače termin buntovna ili divlja država odnosi se na kontekst poslije raspada SSSR. Dok je postojao SSSR američke diplomate su upirali prstom u Iran, Irak, Libiju itd. i optuživale ih za terorizam. Političke ambicije ovih zemalja je i proizvodnja nuklarnog naoružanja. Neke od ovih zemalja uspjele su razviti sistem nuklarnog oružja. 8

SAD su vršile visok pritisak na Sjevernu Koreju da ne razvija nuklarno oružje. Kad je iščezao SSSR ove države su dobile naziv "Rogne state" tj. zemlje koje se nalaze na crnoj listi što podrazumjeva da nemaju neke povlastice kao neke druge države i SAD prikupljaju jasne i nedvosmislene dokaze zbog čega su te zemlje na crnoj listi. Kriteriji objektivizacije su izvori finansiranja za pribjegavanje terorizmu i posjedovanja ili nabavljanje oružja za masovnu destrukciju. Drugi kriterij koji je ozbiljniji i podrazumjeva analizu zemlja u regne state je država povratnog sukoba i to postaje aktivno poslije rata u zalivu, a organizator je Entoni Lejk. Ako neka zemlja ne predstavlja prijetnju za SAD i saveznike onda zajedno predstavljaju prijetnju povratni sukob. U te zemlje uključena je Srbija tj. uključena je u rogne state. Kada su u pitanju ovakve države SAD procjenjuju: vojnu dijagnozu, geopolitiku, psihopolitiku i ekonomiku. Irak je rogne state jer ima politički sistem i mehanizam odlučivanja koji je nepouzdan i ima namjeru da kontrira SAD. Rogne state daje šest dijagnoza za rješavanje: 1.element je vojni, tj. da li država ima teritorijalne pretenzije i da li ima jako NHB oružje; 2. element je pitanje političkog sistema i iz njega proističe 3.element psihopolitička dijagnoza; 4.element dijagnoze; 5.dijagnoza je ekonomska, a 6.dijagnoza je mehanizam odlučivanja. Nepouzdane države su one u kojima ne postoje demokratske tradicije. 55.INFORMATIČKO RATOVANJE je rat koji se vodi informacijama, novim tehnologijama, telekomunikacijama u kojem znanje postaje glavni resurs, u kojem će manja armija sa više znanja navladati veću. 56.ANTIRAT, antiratovi se ne vode samo govorima, molitvama, demonstracijama, marševima i parolama koje pozivaju na mir. Antiratovi, što je značajnije, obuhvataju akcije preduzete od strane političara, pa čak i samih ratnika, da bi se stvorili uslovi za odvraćanje ili ograničenje razmjera rata. U složenom svijetu postoje vremena kada sam rat postaje instrument potreban da spriječi veći, strašniji rat. Rat kao antirat. Na najvišem nivou, antiratovi obuhvataju strategijsku primjenu vojne, ekonomske i informativne sile da bi se smanjilo nasilje, tako često vezano za primjene na svjetskoj sceni. 57. UDRUŽENA VIZIJA 2010 (Joint vision 2010) je projekt koje je potpisao Džon Šalikašvili zapovjednik američkih interarmijskih snaga 1996 godine. Bavi se procjenom budućnosti sa stanovišta vođenja rata, ratovanjem u budućem stoljeću. Uzeo je okvir od 15 godina na kojima će se zasnivati Pentagon i američke snage. Procjena je da je rat budućnosti informatičko ratovanje. Srce budućeg rata su informacije – telekomunikacije. Vrši se selekcija američkih snaga u budućim bitkama pretpostavljajući da će infromacija biti srce rata. Svaki vid američke vojske je izvršio procjenu svojih snaga, a joint vision je izvršio sintezu. 58.PROLIFERACIJA podrazumjeva trgovinu naoružanjem, pri čemu u toj trgovini najveću opasnost predstavlja trgovina hemijskog, biloškog i atomskog oružja (SSSR i Ruska Federacija). 59.NEPROLIFERACIJA je termin koji je stvoren u okviru američke debate koji podrazumjeva kontrolu u trgovini oružjem. Zato se potpisuju razni ugovori o ograničenju, uništenju, neproizvodnji ovog oružja. Imamo primjer Iraka gdje se vrši inspekcija ovog naouružanja. 60.LIDERSTVO SAD podrazumjeva lidersku poziciju SAD u svijetu u svim sferama političkoj, vojnoj, ekonomskoj, informativnoj, kulturnoj i sl. 61.REVOLUCIJA U VOJNIM POSLOVIMA podrazumjeva da se napušta dotadašnji način organizacije vojske i općeg sistema odbrane. Centralno mjesto u novoj organizaciji zauzima informatika. Ovaj koncept je elaboriran 1993 godine. Razrađivan je u štabu Pentagonu, da bi u aprilu 1994 godine bio predstavljen u vidu kolokvija. Cilj je da se u vojnim poslovima postigne interarmijski konsenzus, dakle napušta dosadašnja paradigma ratovanaj u kretanju i manevrima, a cilj je da se uđe u paradigmu rata poznavanja. Bez obzira što je rat u Zalivu odnosio veliki broj žrtava, ipak je bio direktno prenošen od strane CNN, a cilj je bio da se uđe u suštinu paradigme saznavanja. Ovo je proizašlo iz knjige "Rat i antirat", čiji su autori izvršili podjelu civilizacije na tri doba:  agromocivilizacija – agromija ratova;  industralizacija – industrijski ratovi;  informatička civilizacija – informatički ratovi. 9

Dakle, posjed znanja je glavni resurs u budućem ratu, tj. manja armija sa više znanja može nadvladati veću. 62.SUPARNIŠTVO (Peer competitor) je novi termin iz strategije SAD koji je proizašao iz raspada SSSR-a, gdje odmah SAD uspostavljaju novu matricu djelovanja, a u prvi plan je izbilo pitanje kako iznaći novog strateškog rivala. SAD su trebale ne da budu prve već jedine i sa padom SSSR-a SAD su trebale krenuti od bipolariteta ka multipolaritetu. SAD su odlučile da krenu ka jednopolaritetu i one su jedina svjetska suprer sila koja može da sama proizvodi suprotnosti, iz čega proizlazi lider šip. Iz toga proizlazi unipolaritet. U martu 1992 godine je napravljen plan rukovođenja odbranom, Amerikanci su tada uvidjeli novi strategijski plan kako bi na području SSSR-a iznikla nova sila koja bi bila prijetnja SAD u svijetu (zemlje sa nuklarnim oružjem Rusija, Ukrajina, Kazastan). Ukrajna je zemlja gdje SAD ulažu ogromna sredstva, a ona je zemlja sa ogromnom nuklarnom moći i SAD su već sada dobile ogromnu prednost u odnose na svoje suparnike. 21 vijek će biti obilježen rađanjem novih američkih takmaca, a takvi će sigurno biti EU sa uvođenjem eura. Kraj 20 stoljeća je obilježen revolucijama u vojnim rukovođenjima i teoretičari smatraju da je bit u ratovanju tehnologija, a da je tehnologija glavni protivnik budućeg rata a ne politika. To je izazvalo određenu zabunu kod američkih saveznika. Sa ovom tendencijom da potpuno ovladaju tehnologijom SAD smatraju da će imati u šahu svoje saveznike. SAD su držale Evropu pod zaštitom na račun svog nuklarnog oružja, a sada su ovladale i satelitima i na račun toga samo u Evropi je nasjela V. Britanija. Cilj im je da uspostave odnose i sa regionalnim takmacima gdje bi izbjegli pojave globalnog takmaca te da se ne suprostavljaju SAD. Unipolaritet – tajna uređenja SAD. Bipolaritet – balans snaga. U Ukrajni je najveći posao za SAD uradio Zbignjev Džinski. Namjera stalnog vojnog komiteta je da ispravi greške u pitanju vojske da se stvori jedinstvenu oružanu silu i da se stvore zajedničke institucije. 63.NEVLADINE ORGANIZACIJE (NGO) su domaće i međunarodne organizacije koje služe za pomoć u demokratizaciji pojedinih političkih sistema, zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda kao i dostavljanje humanitarne pomoći u ratom zahvaćena područja. 64.OSSE – organizacija sigurnosti i suradnje u Evropi je dobila ovaj naziv na konferencije u Budimpešti decembra 1994. godine, a njen prijašnji naziv je Konferencija o Evropskoj sigurnosti i saradnji – KESS koja je održana 1975. godine u Helsinkiju na kojoj su prisustvovali šefovi država 33 evropske zemlje, SAD i Kanade, a posvećena je pitanjima sigurnosti i suradnje u Evropi. Usvojena je i Dekleracija o principima kojima se, u međusobnim odnosima, rukovode države učesnice kao što su suverena jednakost, uzdržavanje od prijetnje silom i upotrebom sile, nepovredivost granica, teritorijalni integritet država, mirno rješavanje sporova, poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, jednaka prava i samoopredjeljenje naroda, suradnja među državama i dr. Usvojen je i dokumenat o mjerama za jačanje povjerenja i izvjesnim vidovima sigurnosti i razoružanja i izvršena razmjena promatrača, prethodna nostrifikacija većih vojnih pokreta i utvrđen interes članica za smanjenje vojne konfrontacije i unapređivanje razoružavanja. OSSE je vrlo važan sistem kolektivne sigurnosti u Evropi. OSSE-ov zadatak je pomaganje novonastalim državama da se izvrši redukcija naoružanja (npr. BiH). Glavna sjedišta OSSE su u Beču i Pragu. U Beču je ured za redukciju naoružanja. OSSE je bitan zato što za razliku od NATO-a ima pristup u sve zemlje EU i nema vojsku. Trenutno u BiH OSSE predstavlja najaču instituciju, zadužena je za donošenje važnih odluka, političkih izbora i sl.

10

RAT I ANTIRAT 1.SUDAR CIVILIZACIJA, glavni sukob proizlazi iz ekonomskog napredka, što dijeli vojske na tri talasa i to:  Vojska prvog talasa (agrarni talas)  Vojska drugog talasa (industrijski)  Vojska trećeg talasa (era kompjutera). Kada se sudaraju talasi istorije sukobljavaju se cijele civilizacije (SAD užasava građanski rat između sjevera i juga, industrijsko-trgovački interesi Sjevera nadvladali agrarnu elitu Juga, nekoliko godina kasnije izbila je Meiđi revolucija u Japanu). I civilizacije se dijele na tri grupe kao i vojska:  Civilizacija u agrarno doba  Civilizacija u industrijsko doba  Civilizacija u kompjutersko doba Kada gledamo ratove koji su se vodili na prelazu agrarne u industrijsku civilizaciju, prvo se radilo o ratovima na domaćem-lokalnom nivou (Južna Afrika), da bi isti prerasli na globalni nivo primjer (Njemačka i Britanija), obje su se borile za globalnu dominaciju držeći narode prvog talasa u podređenom položaju. Industrijska era dijeli svijet na dominantnu i dominirajuću civilizaciju drugog talasa. Trodijelni svijet – danas se ubrzano krećemo ka potpuno drugačijij strukturi snaga, koja će stvoriti oštru podijelu svijeta na tri različite i suprostavljene civilizacije – prvu još simbolizuje motika; drugu montažna traka; a treću kompjuter. U ovom trodijelnom svijetu, sektor prvog talasa snabdjeva agrarnim i mineralnim resursima, sektor drugog talasa obezbjeđuje jeftin rad i obavlja masovnu proizvodnju, a sektor trećeg talasa, koji se brzo širi, preuzima dominaciju zasnovanu na novim načinima stvaranja i eksplotacije znanja. Nacije trećeg talasa prodaju svijetu informacije i inovacije, menadžment, kulturu i pop muziku, savremenu tehnologiju, softvere, obrazovanje, obučavanje, te zdravstvene, finansijeske i druge usluge. Kao jedna od tih usluga mogla bi se pojaviti takođe i vojna zaštita npr. ono što su SAD obezbjedile Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu u Zalivskom ratu. Sve ovo se odražava na vojnu moć, ciljeve i osvajanja što prijeti naglom propadanju svjetskih giganata a to prijeti sukobima i podvajanju na totalno bogate i siromašne. Ključ procesa je u tome što visoko razvijene zemlje trećeg talasa hegemoniziraju zemlje drugog talasa što prijeti ukidanju ekonomskih odnosa a samim tim i sukobu. Zemlje trećeg talasa globalizacijom biznisa i finansija pobijaju "nacionalizam" drag nacionalistima drugog talasa. SAD insistiraju da Japan prestrukturira trgovinske distribucije na malo čime bi uništio male trgovce, dok Japan insistira da SAD povećaju dugoročnu štednju i prestrukturiraju obrazovni sistem (u prošlosti se to smatralo ugrožavanjem suvereniteta). Dok zaostale zemlje maštaju i uzdižu nacionalizam, zemlje trećeg talasa pameti i znanja daju prednost svijetu bez granica. Te razlike će biti uzrok budućih i najkrvavijih ratova novog doba. 2.REVOLUCIONARNA PREMISA, kada su vojni stratezi i oficiri razmatrali kako će se vojska boriti u novom svijetu pošli su od aspekta "vojna revolucija" primjer aleksandar Veliki kombinuje pješadiju zapada sa konjicom istoka i dobija Persijance, ali se to ipak zove "sob-revolucija". Vojna revolucija podrazumjeva novu tehnologiju – tehnika mjenja pravile igre i samu igru, organizaciju, obuku, taktiku i sve ostalo i odnos prema samom društvu. Prave vojne revolucije do sada su se dogodile samo dva puta u istoriji, a treća tek počinje. Treća se bazira na savremenoj tehnici (dometu, brzini, ubojstvu) – nema tačke na svijetu gdje se ne može tući. Vojna tehnika se razvijala od koplja, luka i strijele, puške, tenkova, topova, aviona, raketa, nuklarnog oružja, kosmičkog rata – kompjuterska tehnika. Vojna revolucija događa se samo kada nadolazi nova civilizacija da bi izazvala staru. 3.RAT PRVOG TALASA, rat kroz istoriju ovisio je o ekonomskoj i tehnološkoj razvijenosti. Moris R. Dejvi piše da su neprijateljstva postojala kod mnogih primitivnih plemena, ali to je bilo iz ličnih pobuda ili nižih interesa (žene, lovišta, imanje i sl.). Razvojem poljoprivrede stvaranjem rezervi hrane i viškova stvorili su se uslovi za rat Kenet Bulding. Šang – Kinez kaže mir u zemlji zavisi od poljoprivrede i rata. 11

Rat je bio sezonsko zanimanje zbog same logistike jer zaliha nije bilo dovoljno tako da su ratnici morali brinuti sami o sebi, vojska slabo opremljena, organizovano i slabo vođena, vojnik nije bio plaćen, nije bilo taktike, formacije i sl. 4.RAT DRUGOG TALASA, industrijska revolucija je stavila pečat na rat drugog talasa kroz masovnu proizvodnju, savremenu tehnologiju i masovna razaranja. Sve to utiče na omasovljenje vojske, neograničen rat i sudar među narodima a ne vladarima (industrija pobjeđuje agrar SAD). Masovnom proizvodnjom naoružanja i opreme, logistike i sl. privremene vojske zamjenjuju stalne i dobro opremljene vojske, počinju vojne škole (Francuzi i Japanci), SAD škole pješadije i sl. Osamdesetih godina 19 vijeka vojska razvija profesionalnu establišment, RiK, veze, planiranje, izvještaje, analize, prikuplja informacije, regrutuje, planira operacije, obučava, oprema, transportuje i komanduje OS, izgrađuje taktiku i usklađuje istu sa razvojem tehnike i sl. Drugi talas je uništio prvi i sve se više njaginjalo trećem talasu i razvoju oružja za masovno uništavanje. U Drugom svjetskom ratu nuklarna bomba (Hirošima i Nagasaki). Sun Cu kaže najuspješniji general je onaj koji dobije cilj bez borbe. Klauzevic kaže da je rat akt nasilja što je odjeknulo kroz ratove industrijskog vijeka. On je otac moderne strategije, on piše o neograničenom ratu. Njemački general Erih pominje totalni rat gdje je neophodno da politički sistem bude podčinjen vojnom. Totalni rat eliminiše razlike između vojnih i civilnih ciljeva. Američki general Le Mej – napad na Tokio, govori o isključivo totalnom ratu bez biranju ciljeva. Tokom cjelog hladnog rata nuklarno oružje je stajalo i predviđeno za upotrebu između super sila (dva bloka). Do kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina nije ozbiljno shvaćena moć i potencijal nuklarnog oružja tj. uništenje svijeta tako da SAD-oficiri mjenjaju doktrinu i taj razvoj nuklarnog oružja je dosegao krajnju protivvrijednost. 5.VAZDUŠNOKOPNENA BITKA, Don Steri američki vojni strateg KoV nakon vjetnamske kataklizme pokušava vratiti dušu KoV SAD i dosegao je vrhunac efikasnosti "Zalivski rat", suvremenik "Trećeg talasa". Treba navesti Vijetnamski rat, Kambodžu, Koreju i Njemačku podjeljenu na dvije uticajne sfere (SAD, SSSR), hladni rat, nuklarna prijetnja, zatim napad Egipta i Sirije na Izrael 1973 godine. Na osnovu iskustava (svih gore navedenih) SAD mjenjaju doktrinu osniva se 1976 godine KOID doktrina KoV nazvana aktivna odbrana. To govori kada bi sovjetske trupe napale Evropu (neke interesne zemlje za SAD) treba tući po dubini da se onemogući i presječe napad. Steri nakon dugih analiza i poređenja je zaključio da KoV se teško mjenja te da je to proizvod "Drugog talasa" i da treba nastaviti proizvodnju naoružanja i tehnike za KoV stim da bi se KoV preveo i bio primjenjen u "Trećem talasu", angažovao je čitav tim generala i stručnjaka. U samom približavanju novog koncepta KoV trećem talasu problem je u međuvidovskom organizovanju. Ratno vazduhoplovstvo je zamišljeno da rješava probleme po dubini ešalonski duboko u neprijateljskoj pozadini. 25. marta 1981 godine stvorena je nova "doktrina budućnosti" tj. vazsušnokopnena bitka iz čega proizlazi FM 100-5 (operacije). Revizija je urađena 1993 godine tj. dogradnja priručnika. Ovaj priručnik odražava kraj industrijske ere i početak informatičke ere tj. "Trećeg talasa". 6.STVARANJE BOGATSTVA I RAT TREĆEG TALASA, Hruščov 1956 godine izjavljuje "sahranićemo vas" tj. SAD. U to vrijeme su SAD već uveliko vršile prestruktuiranje ekonomije i privrede što je za SSSR bilo nepojmivo. Privreda SAD već se približavala Trećem talasu, gdje se u isti uklapala i vojska – tehnologija. Već šesdesetih godina dodiruje se treći talas kompjuterizacija (informacije, brzina, kvalitet – pretača vrijeme znanja i umjeća). Navesti drugu stranu (SSSR i zemlje socijalizma) – privredni razvoj (zastarjela i klasična tehnologija i sl.).

12

Uspjeh ekonomskog razvoja ogleda se u inovacijama – kompjuterizaciji, organizaciji, univrezalnosti, integraciji, infrastrukturi, poznata parola "novac se kreće brzinom svjetlosti", a informacije još brže. Postoji deset osobina ekonomije Trećeg talasa: faktori proizvodnje; neopipljive vrijednosti; demasifikacija; rad; inovacije; skala; organizacija; sistem integracije; infrastruktura i ubrzanje. Rat trećeg talasa, rat je isključivo vezan za stvaranje profita – bogatstva primjer je Zalivski rat 1990-1991 godine. U Zalivskom ratu su primjenjena dva različita oblika rata i to: Irak-Kuvajt (rat drugog talasa) i SAD i saveznici-Irak (rat trećeg talasa). Tehnologija, strah vojnih stručnjaka i analitičara da nedođe do zakazivanja savremene tehnike SAD i saveznika, obzirom na uslove ratovanja (pustinja i sl.). Dvosferni rat, prije svega u Iraku je primjenjen najsnažniji oblik vazdušnokopnene bitke i dvosferni rat, što podrazumjeva kombinaciju oružja i tehnike drugog talasa bombarderi, artiljerija i svi vidovi OS sa oružjima trećeg talasa tomahavk, rakete F117, elektronski rat, kompjuterska tehnika, laseri i sl. Ekonomija je ključ uspjeha vođenja rata (tehnika), što se pokazalo u Zaljevskom ratu. Faktori razaranja, znanje bitan faktor izraženo kroz tehnologiju-tehniku i primjenu iste, kompjuterizacija, informacije, sateliti, avaksi. Zaključak je da je znanje osnovni faktor razornosti isto kao i produktivnosti.Neopipljivre vrijednosti, Demasifikacija – korištenje savremene tehnologije i tehnike kako bi postigli bolji uspjeh primjer laser, peimjer da F-117 sa jednom bombom postigne uspjeh kao 4500 letova B-17 u Drugom svjetskom ratu govori da naoružanje treba biti bazirano na informacijama umjesto na obimu vatrene moći. Rad, nova tehnologija zahtjeva i pametne radnike, vojska treeg talasa zahtjeva korištenje mozga je naoružanje je pametno onoliko koliko i ljudi koji ga koriste. Borba trećeg talasa obuhvata mnogo više od povlačenja obarača. Inovacije, ide se na to da se savremenim oružjem i opremom osposobe jedinice manje formacije da bi zamjenile daleko veće jedinice i imale isti efekat npr. četa da ostvari kao bataljon. Organizacija, cilj je da se da što više samostalnosti k-dantima u RiK-u i odlučivanju. Sistem integracije podrazumjeva planiranje i izvršavanje odnosno objedinjavanje (kompjuterskih mreža – baza podataka) svih resursa. Infrastruktura – elektronska struktura – veza. Ubrzanje, brzina u prikupljanju podataka, analizi i planiranju, organizaciji i pripremi, manevru i savlađivanju terena i sl. RAT I ANTIRAT Od sirove snage do snage uma Kako se nalazimo na prelazu od ekonomije sirove snage ka ekonomiji snage uma, stvaramo nešto što se može nazvati “ RAT SNAGE UMA”. SAD dozvoljavaju da tehnologija vodi strategiju radije nego da strategija određuje tehnologiju. Po Don Moreliju vojska mora da se umjesto ka prostoru orjentiše ka vremenu. Rat je nekad bio previše značajan da bi bio prepušten generalima, danas je previše značajan da bi bio prepušten neznalicama – nosili oni uniforme ili ne. isto važi za antirat. Kad diplomate ućute, topovi progovore. Diplomatski promašaj je vojni cilj (ono što diplomata promaši, vojnik uzima na nišan) Tradicionalno krvav rat Sudar civilizacija Velike promjene u društvu nemogu da se dogode bez sukoba, pa je metafora istorije kao “talasa” promjena dinamičnija i očiglednija nego kada se govore o prelazu iz modernog u postmoderno. Talasi su dinamični i njihovim sudaranjem oslobađaju se moćne struje. Kada se sudare talasi istorije, sukobljavaju se civilizacije. Kada shvatimo talasnu teoriju konflikta, postaće jasno da smjena moći koja počinje na planeti nije između Istoka i Zapada, ili Sjevera i Juga, niti između različitih religioznih ili etičkih grupa nego je to najdublja ekonomska i strategijska nastupajuća podjela svijeta na tri civilizacije. 13

Civilizacija Prvog (agrarnog) talasa bila je vezana za zemlju. Ona je proizvod poljoprivredne revolucije bez obzira kakvu lokalnu formu imala (ima), kakav jezik govori njen narod i kakav je sistem religije. Civilizacija Drugog (industrijskog) talasa počinje sa razvojem nauke /Njutn/, upotrebom parne mašine i izgradnjom fabrika. Nastankom drugog talasa pojavljuju se nove ideje, ideja progresa, individualnih prava, novih društvenih odnosa, odvajanje crkve od države /satanski mlinovi/, vođe se biraju narodnom a ne Božijom voljom. Bogatstvo je stvarano fabričkom proizvodnjom što nije odgovaralo zemljoposjednicima Prvog talasa i crkvi /i ona je zemljoposjednik/ i dolazilo je do sukoba interesa Prvog i Drugog talasa u svim zemljama zahvaćenim industrijalizacijom /građanski rat u Americi između Sj i Juga/. Industrijalizacija je dovela do širenja nacionalnih težišta, praćene ideologijom nacionalizma. Nadmetanje za tržište i industrijska proizvodnja naoružanja remeti dotadašnju ravnotežu snaga i otpočinju ratovi. Centar težišta svijetskog sistema moći je da se pomjera zbog potrebe za tržištem i jeftinom sirovinom iz udaljenih regiona pokreću ratove radi osvajanja kolonija i dominacije nad zemljama Prvog talasa. Ratovi su vođeni i među državama Drugog talasa / Njemačka - Britanija / zbog dominacije istovremeno držaši narode Prvog talasa u podređenom položaju. Termin civilizacija uključuje u sebe tehnologiju, politiku, biznis, religiju, kulturu, hijerarhiju, liderstvo ...... ali uvesti na planetu novu civilizaciju mirno, je nemoguće jer svaka civilizacija ima svoje vlastite ekonomske, političke i vojne zahtjeve. Treći talas preuzima dominaciju zasnovanu na eksploataciji znanja. Nacije Trećeg talasa prodaju svijetu informacije i inovacije, menadžment, kulturu, savremenu tehnologiju, obrazovanje, zdravstvene i finansijske usluge Velika složenost novog sistema sve više zahtjeva razmjenu informacija među svojim jedinicama a to stvara ogromnu potrebu za kompijuterima, digitalnim telekomunikacijama i novim medijima. Različitosti između civilizacija prijete da pokidaju veze između njih /ekonomske/. Potpuno odvajanje je nemoguće jer zemlje II i III talasa imaju zajedničko tržište i ekološke probleme ( zagađivanje koje vrše zemlje II talasa je nemoguće spriječiti, bolesti probijaju granice trećeg talasa. Transformacijom ekonomije III talasa zemlje III talasa odreču se dijela svog suvereniteta radi globalizacije biznisa i financija dok je nacionalistima II talasa nerazumljivo da neke zemlje dozvoljavaju drugim zeljama da im uzmu , navodno svetu samostalnost. Dok intelektualci država III svijeta govore o prednostima svijeta bez granica, intelektualci zaostalih regija pišu nacionalne himne. Kolizija bi mogla da uslijedi, s obzirom na ove razlike, mogla bi da prouzrokuje jedno od najvećih krvoprolića u godinama koje dolaze. Ravolucionarna premisa Riječ revolucija je često korištena kod tehnoloških promjena – uvođenja baruta, aviona ili podmornica. Ovi događaji su doveli do dubokih promjena u načinu ratovanja i imali su izuzetan uticaj na istorijske tokove, pa ipak oni bi se mogli nazvati sub – revolucijom. Oni su u osnovi dodali nove elemente ili stvorili nove kombinacije starih elemenata unutar već postojeće “i g r e”. Prva revolucija ide dalje, tako da mijenja samu igru /njena pravila, opremu, veličinu i organizaciju timova, njihovu obuku, doktrinu, taktiku,..../. Na osnovu ovih mjerila prave vojne revolucije su se dogodile samo dva puta u istoriji a treća koja sada počinje biće najdublja od svih, jer tek posljednih decenija ključni parametri rata /domet, ubojnost i brzina/ dostigli su svoje krajnje granice. Iz navedenog se vidi da su ogomne količine ljudske kreativnosti utrošene na ključne parametre rata. Razvojem nuklearnog naoružanja i ovladavanjem kosmosom otvoreno je potpuno novo područje vojnih operacija u smislu osmatranja, komunikacija, navigacije, meteorologije itd. Vojna revolucija događa se samo onda kad dolazi nova civilizacija, kada se cijelo društvo transformiše, prisiljavajući svoje oružane vidove da se istovremeno mijenjaju na svim nivoima od tehnologije i kulture do organizacije, strategije, taktike, obuke, doktirne i logistike. 14

Rat prvog talasa Kroz istoriju je način na koji su ljudi vodili ratove odražavao je način na koji su radili. Najranije plemenske zajednice borile su se iz osvete ili za pristup bogatijim lovištima, poljoprivredna revolucija je pokrenula prvi veliki talas promjena u ljudskoj istoriji /formiranje naselja i drugih društvenih i političkih inovacija među koje spada i rat/. Poljoprivreda je osposobila zajednice da proizvedu ekonomski višak da se za njega bori. U društvima I talasa ratovalo se oko poljoprivrede. Najgora šteta koju je jedan grad moga da nanese drugom, poslije ubijanja njegovih građana – vojnika bila je pustošenje njegove poljoprivrede. Rat je bio sezonsko zanimanje sa dobrovoljcima – vojnicima koji su dolazili sa farmi na kojima je trebalo raditi. Kad kad je grčim vojnicima rečeno da sa sobom ponesu hranu za tri dana kada bi pristupali vojnim dužnostima, poslije toga bi zavisili od okoline. Rat drugog talasa Industrijska revolucija je pokrenula istorijske promjene II talasa. Krajem 17.vijeka kada je uvedena parna mašina, razvojem moderne nauke i kada je masovna industrijska proizvodnja počela da zamjenjuje seljačku poljoprivredu na zapadu, rat je počeo da se progresivno industrijalizuje. Ragrutovane su masovne vojske koje nije plaćao niti njima komandovao zemljoposjednik, vođa klana nego moderna nacionalna država. Promjene u ratu donijela je nova standardizacija naoružanja i opreme koji su sada proizvođeni metodama masovne proizvodnje. Drugi ključni princip bila je standardizacija ne samo u proizvodnji naoružanja već i obuke, organizacije i doktrine / Francuzi stvaraju štabni sistem – obuka oficira za više komande; Japan 1875.g. stvara vojnu akademiju a 1881.g. SAD osnivaju škole pješadije i konjice/. Povećanjem vatrene moći dolazi do promjene taktike. Nastankom ovog sistema. Masovna proizvodnja, masovno obrazovanje i masovna potrošnja se sve više povezuju sa oružjem za masovno uništavanje, čija moć se pokazala u II Svjetskom ratu. Industralizacija smrti se najbolje očituje u ubistvu 6 miliona Jevreja, 15 miliona vojnika i gotovo 30 miliona civila. Za razliku od Sun Cua koji kaže da je najsavršeniji general onaj koji postigne cilj bez borbe ili uz minimalne gubitke. Karl fon Klauzević tvrdi da je rat akt nasilja doveden do njegovih krajnjih granica. Njemački general Erik Ludendorf poslije 1.Svjetskog rata širi koncept totalnog rata koji treba da se vodi politički, ekonomski, kulturno i propagandno i da se cijelo društvo pretvori u ratnu mašinu. Praktično totalni rat je izbrisao granice između vojnih i civilnih ciljeva pošto sve doprinose naporima totalnog rata. Američki general Kertis Le Mej, koji je vodio napad na Tokio, tvrdi da ako dođe do rata nema vremena za određivanje prioritetnih ciljeva niti za tehnologiju preciznog nišanjenja. Za Le Meja je uništavanje svega način da se dobije rat, .... cijela poenta strategijskog bombardovanja je da bude masovno. Rat trećeg talasa I za rat Trećeg talasa kao i za dva predhodna važi otkriće da su način na koji stvaramo bogatstvo i način na koji ratujemo neraskidivo povezani. SAD su protiv Iraka vodile dva različita rata, jedan Drugog talasa i drugi Trećeg talasa. Od početka su postojale dvije vrste vazduhoplovnih operacija, mada su one bile integrisane i malo ko ih je posmatrao kao odvojene. Jedna je koristila metode modernog /razarajućeg/ tj. rata Drugog talasa /upotreba glupih bombi sa ciljem razaranja, nanošenja žrtava, stvarajući pustoš i demoralisanje – vršena priprema bojišta/. Pored ovog vodila se jošjedna vrsta rata u kojem su upotrebljavane TOMAHAWK rakete, laserski vođene bombe i nevidljivi lovac F-117, bez obzira što su neki kritičari rata minimizirali upotrebu savremenog naoružanja kao previše složenog da bi radilo. Bitna karakteritika Pustinjske oluje jeste nepostojanje klasičnog fronta /primjenjena doktrina Vazdušnokopnena operacija/. Front je bio u pozadini, na bokovima i u vazduhu. Faktori razaranja: 1. Znanje je centralni rasurs razornosti upravo kao što je i centralni resurs produktivnosti. Da bi obezbjedili prednost i nadmoćnost, Ameri su upotrebljavali informaciona oružja AWACS i J-STARS, 15

2. koji su im omogućili da vide neprijatelja i na daljinama od 250 km u svim vremenskim uslovima. Istovremeno dok su prikupljali podatke, obrađivali i slali informacije Američke snage su bile zaposlene i uništavanjem neprijateljskih informatičkih sistema i sistema veze /udari na Sadamove vojne i političke komandne centre kako bi ih odsjekli od trupa na bojištu/. 3. Neopipljiv odnos snaga /Obavještajni podaci, dobro obučeni vojnici i bolje motivisani vrijede više od pukih brojeva/ preuzimanje inicijative. 4. Pametno oružje zahtjeva pametnu vojsku. Slabo obrazovane trupe mogu da se hrabro bore prsa u prsa /I talas/, mogu da ratuju i pobjeđuju u ratu II talasa ali one su kočnica u vojskama III talasa isto kao što su neobučeni radnici u industrijama III talasa. Novoj vojsci trebaju vojnici koji koriste svoj mozak, koji mogu da se nose sa različitostima naroda i kultura, preuzmu inicijativu i postavljaju pitanja čak i ako se pod upitnik postavljaju autoriteti. / naoružanje je pametno samo onoliko koliko i ljudi koji ga koriste/. 5. Inovacije može uvesti samo pametan vojnik. On može improvizovati na bojištu i ta improvizacija ga dovodi u povoljniji položaj u odnosu na neprijatelja / inovacije u informatičkoj opremi i uspostavi informatičkih sistema /. 6. Osposobljavanje manjih formacijskih jedinica za izvršavanje zadataka za koje je u DD talasu bila potrebna znatno veća jedinica. 7. Promjene u organizacionoj strukturi vidova oružanih snaga također su slične razvoju u poslovnom svijetu. Skora reorganizacija ukazuje na strukturu koja jača samostalnost lokalnih komandanata. Pomjeranje ovlašćenja naniže daje pravo odlučivanja na nižim nivoima. 8. Pojam integracije daje se veći značaj nego ikada dosad (usklađenost aktivnosti). 9. Kao i biznis III talasa i vojska III talasa zahtjeva razgranatu alektronsku infrastrukturu. Bez nje bi sistematična integracija bila nemoguća. Zalivski rat je vidio ono što se zove najveća mobilna veza u vojnoj istoriji. 10. Brzina napredovanja je podstaknuta kompjuterima, telekomunikacijama i satelitima (značajno). Vazdušnokopnena bitka Dok je Amerika vezana za Vijetnam, Sovjeti su tu deceniju iskoristili da modernizuju svoje tenkove i rakete, da poboljšaju svoju doktrinu i pojačaju svoje snage u Evropi. Hladni rat je bio dominirajući faktor mađunarodnog života. Konvencionalne snage SSSR-a su bile velike, njihovi tenkovi su bili u ogromnoj brojčanoj prednosti nad Zapadom, planeri NATO-a nisu vidjeli drugi put da im se suprostave osim upotrebom nuklearnog naoružanja. Nakon poraza u Vijetnamu američka KoV je shvatila je da su joj potrebne promjene i svježe ideje pa je 1973.g. stvorila Komandu obuke i doktrine /TRADOC/, koja je 1976.godine izdala novu doktrinu “Aktivna odbrana”. Dosadašnja procjena upotrebe NATO-snaga u slučaju napada SSSR-a na Njemačku bila je povlačenje, vodeći bitke za zadržavanje neprijatelja, zatim bi prešle u protivofanzivu i potiskivale ih nazad. Ako ne bi uspjeli upotrijebili bi nuklearno naoružanje. Shvativši da je to pogrešno i koristeći iskustva iz arapsko-izraelskog rata / Sirija – Izrael / stvorena je nova doktrina /borba po dubini a ne samo po frontu – onemogućiti napredovanje sljedećih ešalona neprijatelja /Steri-Moreli/. Naglasak na vođenje bitke po dubini gdje bi se presreli pokreti ljudstva, snadbjevanje, onesposobili protivnički komandni centri, PVO i komunikacije, zahtjevao je blisku integraciju vazduhoplovnih i kopnenih snaga. Da bi došlo do ove integracije bilo je potrebno iskovati posebne odnose vazduhoplovnih i kopnenih snaga kao i novu tehnologiju /tenk M-1 Abrams, helikopter APAČ, oklopni transporter BREDLI, raketni sistem PATRIOT , MLRS , ATAC /US/. Nakon ovih aktivnosti proizašla je nova doktrina usmjerena ka budućnosti VAZDUŠNOKOPNENA BITKA /1981/ koja je kasnije usavršavana i naslovljena Vazdušnokopnena operacija. Imala je za cilj forsirana rana dejstva po dubini radi sprečavanja formiranja ešalona. Postala je službena doktrina 01.08.1991.godine.

16

Stvaranje bogatstva Ekonomiju Trećeg talasa možemo sagledati kroz njena svojstva: 1. Dok su zemlja, rad, sirovine i kapital bili glavni faktori proizvodnje u ekonomiji II talasa, široko definisano znanje je centralni resurs ekonomije III talasa. Korištenjem pravog znanja smanjuje se potreba za radom, sirovinama i novcem potrebnim za proizvodnju. 2. Dok je vrijednost kompanije II talasa mjeri vrijednošću zgrada, mašina, robe, vrijednost uspješnih firmi III talasa leži u njihovom kapacitetu usvojenog, stvorenog i primjenjenog znanja – neopipljiva vrijednost. 3. Specijalizovani rat – nezamjenljivost poslova jer su zahtjevi za vještinom otišli do neba. U II talasu radnik je pripreman za rutinski posao nesuprot spacijalizovanim vještinama koje zahtjeva ekonomija III talasa. 4. Potreba za inovacijama je ogromna kako bi se ostalo u trci sa konkurencijom. Nove ideje za nove proizvode, tehnologiju, procese, marketing, finansije. 5. Usitnjavanje i uprošćavanje firmi radi pojednostavljenja proizvodnje. 6. Promjene u organizaciji kako uprava tako i proizvodnih procesa. 7. Da bi se udovoljilo složenim zahtjevima tržišta potrebno je uvesti nove forme rukovođenja i visok stepen sistematske integracije. 8. Da bi se sve spojilo u jednu cijelinu /potrošači proizvođač, planeri...../ troše se ogromna sredstva na elektronske mreže koje pojezuju kompjutere, baze podataka i druge tehnološke informacije. 9. Ekonomija brzine zamjenjuje ekonomiju obima. Nadmetanje za tržište je tako intezivno da je staro pravilo “vrijeme je novac” osavremenjeno u “svaki interval vremena je vrijedan više nego onaj predhodni” Novac se kreće brzinom svjetlosti, a informacija mora da se kreće brže. Rat bez krvi Kada je ubojnost dostigla svoje krajnje granice, prijeteći čak da ugroze sam opstanak planete na planeti možda sviče trka u novom naoružanju – rad na naoružanju koja umanjuju umjesto da uvećavaju smrtnost /Denet i Kris Moris/. Nesmrtne tehnologije su one koje mogu predvidjeti, otkriti, spriječiti ili onemogućiti upotrebu smrtonosnih sredstava /uspavljujuća sredstva, grafitna bomba i dr./ Tehnologija može uskoro da omogući uništavanje ključnih elemenata vojnog cilja bez ubijanja vojnika ili totalnog razaranja cilja. Ako se neprijateljski tenk može učiniti neupotrebljivim tako što će se zaustaviti rad njegovog motora ili oštetiti kompijuter za kontrolu vatre, dobijanje ratova pomoću sredstava koja su nesmrtonosna, može biti moguće. Ova tehnologija bi mogla da se koristi i za razbijanje demonstracija /infrazvučni generator – izaziva mučninu, dezorjentaciju/. Pored ovih nesmrtonosnih oružja postoje i laserske puške, antivuča, klizava površina, polimer lijepci, fileni marker – zabitost i lomljivost metala. Uprkos svemu ovome rat je ipak nemoguće učiniti stvarno beskrvnim, a pored toga postoji opasnost da ovo oružje dođe u ruke kriminalaca i terorista a ne u ruke dobrih momaka. Dakle postoji mogućnost zloupotrebe ovih oružja kako od terorista i kriminalaca tako i od strane represivnih država protiv njihovih građana koji mirno protestuju. Ratnici znanja Kako ratna forma III talasa poprima oblik, počela se pojavljivati nova vrsta “ratnička znanja” intelektualci u uniformama ili bez njih, posvećeni ideji da znanje može da dobije ili spriječi ratove. Svaka vojska mora da vrši 4 ključne funkcije u odnosu na znanje. Ona mora da pribavi, obradi, distribuira i zaštiti informaciju, istovremeno je selektivno uskraćujući ili distribuirajući svom protivniku ili savezniku. Ako svaku od ovih funkcija rastavimo na njihove komponente,možemo početi da konstruišemo opsežan kostur za strategiju znanja – ključ za mnoge sutrašnje pobjede. Sticanje ili produkcija znanja potrebnog vojsci /informacije/ vrši se na mnogo načina /istraživanje i razvoj, obavještajne službe, mediji/ i ono ima strateški značaj. Alternattivni način da se dođe do znanja je špijunažom ili obavještajnim aktivnostima. 17

Pametni stratezi znanja će posvetiti mnogo pažnje nabavci znanja, kao što se danas posvećuje pažnja nabavci hardvera. Međusobne komunikacije jesu ključne ali su samo jedan dio distribucije znanja u OS. Vojskae III talasa stavljaju naglasak na obuku i školovanje na svim nivoima. Razvijaju se savremene tehnologije i metode radi ubrzavanja učenja / simulacije na kompjuterima/. Pored toga pametni generali shvatajuda se ratovi dobijaju na ekranima svjetske televizije kao i na bojnom polju (distribuiranje lažnih informacija, dezinformacija, propagande, istine kada im koristi, ......). Rat u kosmosu Osvajanje kosmosa će i dalje da raste, jer vojske zemalja koje se nadmeću supreviše zavisne od raketa i satelita. Beskraj kosmosa je ključni faktor u ratnoj formi budućnosti. Zalivski rat je prvi slučaj gdje su borbene snage bile raspoređivane, podržavane, njima komandovano preko satelitskih veza. To je bio prvi stvarni test u ratnim uslovima američke kosmičke mašine / sateliti kh-11 za snimanje fotografija iz kosmosa. MAGNUM za prisluškivanje telefona, LACROSSE za prikupljanje radarskih snimaka i mnoge druge ptice /. Kosmos je ratu dao četvrtu dimenziju. Obezbjedio je detaljne slike sa ratišta i štete nanijete napadima iz vazduha, omogućio je upozorenje na lansiranje raketa SKAD. Kosmos je obezbjedio navigacioni sistem nevjerovatne tačnosti,..... Pošto se mnoge zemlje osjećaju ugrošenim, one počinju da razmišljaju o izgradnji ili kupovini vlastitog kosmičkog osmatračkog sistema kako bi držale na oko potencijalne protivnike. Uzevši u obzir značaj i uloga kosmosa na odvijanje ratnih zbivanja bio je opravdan strah Amerima od protiv-satelitskih oružja koje protivniku oduzimaju oči ili uši (testirajući sistem protiv ciljeva u kosmosu Rusi su od 14 pokušaja ostvarili 9 pogodaka). Da bi zaštitili svoje satelite SAD su se odlučile /oslonile/ na prijetnju masovnom odmazdom jer svaki direktan napad na američki satelit bi se smatrao ekvivalentnim nuklearnom napadu. Da bi izbjegli ovakvo suočavanje, bivši Sovjeti i amerikanci su došli do prećutnog sporazuma da ne gađaju jedni drugima satelite. Lakše je i jeftinije tiho ga uništiti /oštetiti, iskriviti, reprogramirati informacije.../. Bezbjednost satelita nisu samo vojno pitanje jer mnogi sporazumi za očuvanje mira vrijede samo ako njegovi potpisnici mogu da budu posmatrani. Ratovi robota Sve od prvog svj. rata, pokušaj da se napravi praktični vojni roboti nailazilo je na razne prepreke. Uprkos tome, kod vojnih mislilaca širom svijeta javljaju se novi pogledi na ovu tehnologiju. Novi uslovi dovesti će do jačih napora ka robotizaciji /zalivski rat je podsticaj za daljinski vođenim letjelicama/. Proizvođači svih vrsta vojnih robota očekuju tržište od 4 milijarde dolara. Širenjem nuklearnog, hemijskog i biološkog oružja bojište postaje previše otrovno za ljude-vojnike. Roboti – ratnici mogu biti konstruisani da dejstvuju u takvoj sredini. Izuzetno niski gubici NATO snaga u zalivu postavili su standarde koji su mnge iznenadili. Da bi se to ponovilo u budućnosti, rat se prevodi u robotički /izrada bezpilotnih letjelica, tenkova bez posade, helikoptera, roboti za podvodne radove,... Pored ovih robota koje kontroliše čovjek teži se ka izgradnji robota koji će se ponašati samostalno (Tomahawk). To je korak ka autonomnim robotima koji odlučuju samostalno, brzo pa čak i da uče iz vlastitog iskustva. Međutim, postavlja se pitanje, da bi uzimajući kontrolu čovjeku iz ruku ne rizikujemo da nam se rat otme. Čak i najbolji konstruktori robota mogu da naprave grešku. Opasnost je u neuspjehu da se sistem osiguranja od grešaka, nesposobnosti suočavanja sa greškama. Debata o autonomnim oružjima upućuje nas dalje na samoreprodukujuće ratne mašine koje jednom kad se pojave, čak i ako se predomislimo...njihovo uništavanje može postati nemoguće – one doslovno mogu da budu izvan naše kontrole. Najezda mrava /mikromašine – manje od 1mm/ - ubaciti ili u radare, kompjutere....? 18

Sljedeća mirovna forma Suprostaviti se ratu je moralno zadovoljavajuće. Svijet koji je podjeljen na civilizacije I, II, III talasa potrebno je spriječiti ili ograničiti tri vrlo različite forme ratovanja. Milioni ljudi širom svijeta polažu svoje nade u UN i njene snage za uspostavljanje mira. Nažalost, naivno je predpostaviti da UN, sa svojom sadašnjom strukturom, mogu da ugase plamenove rata pa čak i da imaju odgovarajuću finansijsku podršku. Dakle potrebna je transformacija od birokratske organizacije II talasa ka elastičnijoj organizaciji III talasa. Da li će nove mirovne snage biti dobrovoljni plaćenici organizovane od strane privatnih korporacija, da vode ratove za UN, naoružani nesmrtnim oružjima sutrašnjice ili će se desiti stvaranje internacionalno ovlaštenih “MIROVNIH KORPORACIJA” od kojih bi svaka bila zadužena za neki region svijeta. Specijalna pravila pod međunarodnom kontrolom mogla bi omogućiti ovim snagama širok vojni i moralni prostor za izvođenje neuobičajenih operacija za očuvanje mira / podmićivanje, propaganda, snadbjevanje snaga za očuvanje mira u regionu,.... / . Mir može da bude podstaknut ekonomskim mjerama ili uspostavljen silom. Također jedan od pokušaja stvaranja mira je kontrolisanje proizvodnje naoružanja / države jedne drugoj dozvoljavaju pristup svome naoružanju i evidenciju istog /. Forme mira Jedna od metoda čuvanja života je bila borba između Davida i Golijata. Primitivne grupe su svoje sukobe rješavale izvođenjem borbe između pojedinaca gdje svakja strana izabere jednog predstavnika za borbu. Drugi društveni izumi za čuvanje života među određenim plemenima bila su izuzeća – poštede žena i djece i neutralnih ili donosioca poruka poslatih od neprijatelja. Revolucija I talasa podigla je rat iznad plemenskih čarki i promjenila sudbinu zarobljenika / poljoprivreda omogućila stvaranje viška hrane – robovi su proizvodili hranu /. Za nacije II talasa prirodno je bilo da potpisuju ugovore koji su postali ključni elementi u formi mira. Neki od tih ugovora predstavljali su ograničenja u ponašanju vojnika / 1864.g. nacije su se složile da doktore i medicinske sestre na bojištu smatraju neutralnim i dr. ugovori /. Oni koji su izgradili moderna društva II talasa oni su stvorili nove institucije za očuvanje mira / liga naroda, UN /. Međutim, ni Liga naroda niti UN nisu spriječile izbijanje ratova / II Svj.rat, arapskoizraelski, vijetnamski i mnogi drugi/. Kriza sa kojom se danas svijet suočava je odsustvo mirovne forme III talasa koja odgovara novim uslovima u svijetskom sistemu i realnostima ratne forme III talasa. Budućnost špijuna Obavještajna služba SAD je godišnje trošila 30 milijardi $. Organizacije poput CIAe, nacionalnog biroa i dr su zastarjele u obavještajnoj službi. Sama ideja o nacionalnoj bezbjednosti kojoj ove institucije služe proširuje se da obuhvati ne samo vojne, već i ekonomske , diplomatske čak i ekološke komponente. Potreba za automatizovanom mrežom satelita i senzora za posmatranje razvoja NHB oružja i raketa rezultirala je nedostatkom naglaska na obavještajnom radu ljudi. To znači da je tržište usmjereno na protivničke mogućnosti a ne njihove namjere. Istina da ponekad raspoređivanje tehnike može da ukaže na namjere / satelitskih snimaka / , ali ni najbolji sateliti nemogu da zavire u um terorista / slučaj prilikom priprema Iraka za napad na Kuvajt – zbog nedostatka špijuna u unutrašnjim Bagdatskim krugovima /. Zaokret prema obavještajnom sistemu III talasa, znači jači naglasak na ljudima špijunima – jedinoj vrsti koja je postojala u prvom talasu. Samo sada špijuni I talasa dolaze naoružani sofisticiranom tehnologijom III talasa. Naglasak II talasa na masovno prikupljanje podataka tehnološkim sredstvima doprinio je paralizi analize jer je bilo teško – nemoguće ustanoviti koji podatak je pravi – kvalitetan. Dakle. Potrebno je restruktuirati obavještajnu službu na manju formu što bi ujedno odgovaralo budžetskim mogućnostima finansiranja i ona bi bila dio nacionalne konstrukcije koja može da obuhvati formalni obrazovni proces, informativno tehnološku strukturu, društvene i profesionalne mreže za razmjenu informacija, političi sistem vladavine ..... 19

Mediji Propaganda potiče još iz doba starih Grka i može da se primjenjuje na svim nivoima. Na strateškom nivou može da pomogne razbijanju ili stvaranju saveza / bronzana medalja /. Propaganda može da se izvodi i na operativnom nivou /Iračani sebe prikazivali braniocima vjere – Sadamova propagand/. Na taktičkom nivou se izvodi baca nje letaka i dr. Šest ključeva koji mjenjaju mišljenje: 1. Optužba za zločin /Kuvajtska djevojčica optužila za ubijanje beba i krađu inkubatora, .... primjer je i Srbija ugnjetavani Srbi/. 2. Hiper inflacija uloga ukljičenih u bitku ili rat. 3. Demonizovanje i dehumanizacija protivnika. 4. Polarizacija – ko nije snama protiv nas je – distanciranje. 5. Poziv na Božiju kaznu. 6. Metapropaganda – propaganda koja diskredituje propagandu druge strane. Svaki od ovih ljučeva je namjenjen da koristi masovne medije kako bi ustalasali masovne emocije u masovnim društvima. Ova tehnika propagande ima karakter drugog talasa. U društvima medija III talasa revolucija medija iznova piše nova pravila po kojima će milioni pojedinaca imati moć koju u prošlosti nisu imali čak ni vlade. Gledaoci će umjesto kontrolisanih kanala dobiti pristup raznovrnim porukama bez granica koje njihovi političari i vojni gosodari ne bi željeli da oni vide ili čuju. Uskoro će doktori tkanja i ratnici znanja mnogih nacija početi kreativno da misle o tome kako da iskoriste nove medije. Mediji će biti primarno oružje boraca III talasa kako u ratovima tako i antiratovima budućnosti. Dobro bi ih bilo ispravno upotrijebiti u periodu kad diplomate ušute a topovi još neprogovore /kao antiratno oružje – beskrvno oružje/.

20

View more...

Comments

Copyright © 2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF Sitemap